znam sta ste radili proslog leta

THE TRUTH & RULES SUMMER NIGHTMARE 2018 TOUR

INTRO – Kako uopće početi pisati o turneji koja se dodgodila prije brdo mjeseci a ja uz to, još nisam ništa bilježio nikakve podatke za vrijeme toura? Tako da unaprijed skrećem pažnju na to da je vrlo lako moguće da ću neke stvari možda malo pomiješati, nešto ću sigurno izostaviti, nekih stvari se više ni ne sjećam, kao što se ne sjećam ni imena od brdo ljudi koje su nam radili gigove i koje smo sreli na ovom touru. Malo me to mučilo jedno vrijeme što zaboravljam hrpu imena od ljudi koji nam pomognu oko gigova, no kad pogledaš s druge strane, sumnjam da hrpa ljudi koji nam rade gigove zapamte sva naša imena. Jbg, meni treba da nekoga sretnem više puta pa da onda zapamtim dotičnu osobu (a i inače baš loše pamtim imena, tko gdje radi ili što studira), tako da još jednom isprika za to jer ću se ponavljati s time da se ne sjećam brdo toga s ovog toura i isprika ljudima koji su nam pomogli oko toura, znam da brdo njih ionako ne razumije hrvatski, no svejedno ću napisat ovdje da sam im zahvalan do groba za sve što su učinili za The Truth i Rules a idući put ću obećajem, zapamtiti pokoje ime. Ovo je btw, jedna od boljih turneja koju sam iskusio do sad, jednostavno se brdo dobrih stvari poklopilo na ovom touru a ima nešto i u toj Španjolskoj, volimo ju a i Španjolska voli nas :). Što se tiče toga u kojem smo sastavu ovaj put išli na turneju, znači, klasična The Truth i Rules postava: Vojkan, Felix, Nođo, Dominik, Krešo, Pavle i ja, plus roadie-i: Mario i Natalija. Mario je bio glavni vozač, mada su Pavle i Vojkan povremeno uskakali. Ako se dobro sjećam, par dana prije toura je prvo Nođo došao u Siget rezidenciju, pa smo Nođo, Dominik i ja imali probe a zatim je i Felix došao koji dan prije i onda Vojkan i Natalija. Također, spomenuo bih i to da je Vojkan svoje viđenje ove turneje opisao u Out Of The Darkness # 5 fanzinu, pa ako ste to propustili, čekirajte. Ja ću se svakako potruditi popuniti neke rupe iz Vojkanovog tour dnevnika, hehe! No, da krenem sa konkretnom tour pričom.

06.07.2018. Zagreb, Kroacija

Počet ću sa anegdotom kako me to popodne gospođa susjeda iz ulaza zahaltala da joj pomognem u čišćenju zajedničke prostorije koja služi kao spremište za namještaj i kakve god već stvari. Kad sam skužio da je odlučila isprazniti cijelu prostoriju, pozvao sam u pomoć Vojkana i Nođu tako da smo nekih pola sata furali na tačkama hrpu glomaznog otpada iza zgrade i iskilavili se k’o blesavi. Susjeda mi je dala par stolaca zauzvrat i blagoslovila nas je. Tko zna, možda je ovo dobro dijelo imalo nekog kozmičkog utjecaja da turneja bude (više manje) super, čudni su putevi turnejski, haha! Uglavnom prvi gig je bio na domaćem terenu, u mračnoj svima nama znanoj Klaonici. Imali smo probu prije odlaska u Klaonicu te smo opremu prebacili sa uberom i Pavlovim autom pošto smo kombi rentali tek od dana nakon ovog giga. Moram spomenuti i to da je za ovaj gig najviše zaslužan Batarelo (koji živi u Klaonici) i do sad nam je brdo puta uskočio u pomoć pa tako i ovaj put. Iskreno, da Batko nije dio Klaonice, bilo bi povuci potegni da smo hrpu drugih ljudi pitali za svirku u Zagrebu jer je često tako bilo do sad (a zašto je to tako, ne da mi se sad ovdje ulaziti u to). Također bih naveo Batka kao jedan pozitivan primjer kako primiti kritiku jer smo pospikali o nekim stvarima iz prošlog IOSC-a. Hrpa ljudi se naduri kao neki klinci od pet godina ako napišeš da ti je nečiji band sranje ili posereš neki gig koji je netko radio ili kaj god već. Batko definitivno nije takav lik i na stranu što smo frendovi još od labinskog ljetnog hc/punk festa iz ranih 2000.-ih, od mene ima vječni rispekt. E sad ću još malo reklamirati Klaonicu, jer je hrana bila prejebena, masivni rispekt i za to! Nemam blage veze da li su bile tonske, tko je radio tonsku niti me briga. Sjećam se da je došlo brdo ljudi, baš je bilo krcato. Moguće da je ovo bio jedan od zadnjih u sezoni punk gigova u Zagrebu, pa ću tome pripisati toliku navalu ljudi pošto ni jedan od bandova nije sad neko ime koje privlači brdo ljudi (ili sam u krivu možda?). Tako da je bilo brdo poznatih ljudi i često sam kod takvih gigova nekako sav pogubljen, pogotovo kad se pojave ljudi koje nisam vidio neko duže vrijeme pa pokušavam sa svakime nešto proćaskati, a sve nekako bude na brzinu i na kraju niti ne stignem pošteno sa većinom ljudi nešto popričati jer već dođe vrijeme svirke. Uglavnom, gig je počeo oko 11 i prvi su svirali Midnight Climax sastavljen od ekipe iz Čakovca i Koprivnice s tim da su neki već neko vrijeme zagrebački rezidenti. Mislim da je ovo bio zadnji put da sam ih gledao jer su se nedugo nakon ovog giga raspali. Climaxi su pružili solidnu svirku brzog hc/punk-a, meni su bili OK. Jedino što mi nikad vokal nije skroz sjeo, nije da se momak nije trudio, ali nemam pojma, nešto mi je tu falilo. Ne bih rekao da su Climaxi svirali više od 25 minuta (a ne 40 minuta kako je Vojkan napisao :)) i to je bilo to od njih. Slijedi Rules. Zvuk je bio očajan, tako da se nisam 100 % ufurao u svirku, jbg. No, kak ti smo ljudima bili dobri. Mislim, nije da smo bili loši, ali kažem, zvuk je baš bio posvuda i nisam sebe čuo, tako da nije bilo naj što se tiče nas, no ajmo reći da je bilo solidno. Kad je došlo vrijeme za The Truth, dio ekipe je već bio pod gasom, uglavnom neka mlađa punk ekipa, pa je atmosfera malo živnula. Definitivno mi je bio bolji The Truth set nego Rules, mislim nije sad bitno toliko to uspoređivanje, nego tak je bilo kak je bilo. Naravno, bilo je mega vruće, mozak mi se topio, ali kul svirka, bio sam poprilično zadovoljan nakon iste. Nakon svirke, neka djevojka nas je zahaltala da napravi intervju s nama u bekstejđu. Prvi put sam tad vidio tu osobu tako da nisam imao pojma o čemu se radi, a ona je rekla da radi intervju za nekakav portal ili tako nešto. Ono što je najbizarnije, meni se čini da ona nije ništa snimila od tog intervjua niti se isti igdje pojavio, no dobro, možda i bolje. Uglavnom, nakon par pitanja i spike, počela je sa spikom kako se ona druži i sa nekim esktremno desnim „punxima“ i da joj nije jasno čemu ta podijela i tako još neke čudne spike su bile, pa nam je postalo jasno da je intervju prešao u tešku nebulozu. Rekli smo joj svoje mišljenje o tome te da ne toleriramo fašiste i naciste u hc/punk-u, no da li je išta shvatila od toga, nisam baš siguran. Nakon toura sam povezao da je ta ista osoba ona koja je prozivala Monte Paradiso na tom famoznom portalu koji se zove Kultiviraj se ili tako nešto i ne znam šta bi rekao o dotičnom portalu tj. blogu a da ne zvučim kao nadrkani lik kojem je pun kurac ovakvih nebuloza, no dotični portal je teško smeće. A ta cura, ne znam jel pala s kruške kao mala ili koji je problem u njenoj glavi. Uglavnom, priveli smo kraju nebulozni intervju i vratili se minglati sa ekipom te se ubrzo počeli pakirati. Bilo je malo neke drame oko toga kako ćemo do Sigeta i tko će do prostorije prebaciti opremu. Na kraju je Pavle odbacio opremu s Nođom i Vojkanom a mi ostali smo s uberom do Sigeta. Pavle nije odbacio ovu dvojicu skroz do Sigeta pa su mu jebali sve po spisku i trebalo im je neko vrijeme da dođu do sigetske rezidencije. Osim tog nesporazuma i nebuloznog intervjua, dosta dobar gig, pogotovo The Truth set.

rules by jahvo joza

the truth by jahvo joza

07.07.2018. Bologna, Italija

Klasika, buđenje, pakiranje, Dominik i Vojkan su otišli pokupiti kombi na Kajzericu kojeg smo rentali od Alena Nužde kojeg znam još iz Chang Foss dana gdje je svirao bas. Dosta dobar kombi, prostran i udoban. Nakon što smo na Kvatriću ukrcali opremu, krećemo ka Bologni. Išli smo u startu starom cestom po Marija i gitarski box u Dugu Resu i onda preko Rijeke starom i dobro znanom cestom kroz Sloveniju do Italije. Uglavnom, prošli smo solidno kroz dosadne talijanske autoputeve bez gužvi i bili u Bologni u kasnim popodnevnim satima (i nismo uopće stigli sa malim zakašnjenjem kako je Vojkan napisao u svom tour dnevniku, jaooo!). Malo smo bauljali ispred skvota Xm24 gdje je bila svirka jer smo čekali da se pojavi netko od organizatora pošto je skvot bio zaključan. Nakon nekog vremena, pojavili su se momci koji su organizirali gig, pa su nas uveli unutra, točnije u ogromno dvorište a i kompletni skvot je ogroman a skvotiran je 2003.-e. S obzirom da se nekakav festival održavao u okolini Bologne, ekipa nas je obavijestila da ne očekujemo puno od giga bez obzira što je subota. Do sad smo uvijek imali sreće kad smo svirali u Bologni i uvijek su gigovi bili krcati, no ne i ovaj put. Ekipa nam je složila neku rižu za jesti, no za piti je bila voda i pivo, pa biraj. Tu smo poveli međusobno raspravu o tome da ne bi bilo loše kad se bukira turneja u mailu napisati da većina nas ne pije alkohol. Boli me briga ako će netko misliti da smo neki napaljeni strejteri zbog toga, mislim, uopće ne treba sXe ni spominjati, nego ono, „ne pijemo alkohol pa uzmite to u obzir“. Druga stvar koja je meni tu problematična je to što neki ljudi kad organiziraju hc/punk gig uopće ne pomisle na to da možda u bandovima neki ljudi ne piju alkohol. Ne znam, nekako mi je to u najmanju ruku čudno. No, dobro, pojeli smo rižu te popili vode i pivo (kako tko, jel). Nakon što smo se pomirili s time da zbilja neće skoro nitko doći na gig i da gig neće početi još neko vrijeme, sjeli smo se u krug u dvorištu uz kombi i baljezgali. Drugi dan, tj. prvi dan da smo on the road i već čama, haha! Nakon nekog vremena, napokon kreće gig koji je bio u nekoj manjoj prostoriji u podrumu, vjerojatno je to i prostorija za probe. Došlo je nekih desetak ljudi na gig a svirali su i neki lokalci, samo ubij me, ako se sjećam kako se zove band. Lokalni trojac su svirali prvi i čini mi se da im je ovo bio jedan od prvih gigova jer su očigledno početnici na svojim instrumentima. Svirali su rekao bih klasični talijanski old school hc/punk, samo što su im pjesme uglavnom bile sporije i ti sporiji uvodi su trajali do zauvijek, kao uostalom i njihov cijeli nastup kojeg su odužili. I bili su sloppy as fuck. Slijedi The Truth sa solidnim setom i onda Rules što mi je čak bila kul svirka, rekao bih bolja od one prijašnjeg dana, bili smo dosta energični, opušteni tako da smo pošteni odrokali. Nešto je i mercha otišlo tako da nije sve tako crno bilo, ma nije uopće. Spavali smo u nekakvoj gostinjskoj sobici, bilo je vruće, komarci, hrkanje, ovo ono, no odspavali smo solidno.

kombi style

08.07.2018. Saint Etienne, Francuska

Pošto je do Saint Etienne-a bio dug put, rano ujutro smo se digli, nešto pojeli na brzinu i krenuli. Put je prošao klasično, malo se spavalo, baljezgalo, čitalo i uživalo u alpskim pejzažima. U Saint Etienne smo stigli u kasnim popodvenim satima tj. na vrijeme. Klub gdje smo svirali se zove La Guelle Noire i kolektiv postoji skoro 20 godina te je brdo internacionalnih bandova tokom godina sviralo u klubu. Ekipa koja nam je radila gig su stariji a i većina ekipe što su došli na gig su bili starija ekipa, mnogi su i od mene bili stariji, pa onda vam je jasno da je plejs vrvio od 40/50 godišnjih punxa/ica. No, pošto punk pomlađuje i ekipa je bila baš živahna i prijatna, nemaš dojam da su svi ti ljudi toliko stari. Hrana je bila super, bilo je svega po malo i brdo hrane, tako da smo se ubili. Vojkan je održao predavanje na temu anti fašizma u Srbiji, dok smo mi za to vrijeme ćaskali u prednjoj prostoriji kluba. Bilo je i nekih kul distribucija, šteta što su svi fanzini bili na francuskom. Tu večer svirali su s nama Missratched iz Lyona a klub je bio ugodno popunjen (btw, bila je nedjelja). Također starija ekipa i sviraju melodični punk rock, onako meni to baš zvuči kao klasični francuski melodični punk rock, no ne slušam baš takve bandove, pa ne znam s kim bi ih usporedio. Bili su dosta dobri, ekipa zna posao na instrumentima i zvuk je bio super. Slijedi Rules. Odlična mi je bila ova svirka, baš sam uživao, zvuk odličan a ekipa ful zainteresirana za nastup. Jedino je Krešo bio malo sjeban i skoro se ispovraćao usred seta, samo se ne sjećam jesmo izbacili zbog toga koju pjesmu iz seta, moguće da smo obradu od Nirvane ispustili iz seta tu večer. Osim Krešinih tegoba, zakon svirka. The Truth je također napravio show, ekipa ultra raspoložena a i mi. Bilo je furiozno ali sa smješkom na licima. Teška pozitiva. Nakon čilanja u klubu gdje se btw puštala odlična muzika sa laptopa uključujući neke 60’s klasike, krenuli smo do kuće od ekipe koju su nazvali Punk House, vrlo jednostavno. Punk House se sastoji od ogromnog dnevnog boravka i kuhinje u prizemlju, wca, kupaone i par soba na prvom katu te gostinjske sobe na drugom katu. Neki zidovi su prekriveni hrpom hc/punk plakata  od svirki bandova u Saint Etienne-u, totalni zakon! Ostatak večere smo proveli u dnevnom čilajući a onda spavanac.

st-et

09.07.2018. Millau, Francuska

Sjećam se da smo se prije polaska malo razvlačili i dosta uranili u Millau. Svaki put kad touriramo kroz Francusku „zapadne“ nas neki grad ili mjesto o kojem ne znamo ama baš ništa. No, ovaj put se ne radi o punk hipi komuni usred neke selendre ili na nekom brdu, nego se radi o simpa turističkom gradiću gdje je tog dana bilo hrpa nekih događanja po gradu. Valjda je to uobičajeno u gradu tokom turističke sezone a brijem da je preko zime ziher čamica u gradu. Svirka je bila u kafe baru La Locco čiji vlasnik i organizator giga je čiča od nekih 60/70 godina pod imenom Inaki. Inaki je originalno iz Baskije te je pobjegao iz Španjolske zbog nekog političkog djelovanja. Nismo više o tome saznali jer Inaki ne zna baš engleski, no nekako smo se sporazumjevali. Bio je nesporazum u vezi hrane, pa nam je spremio paelju s mesom. Inakijeva žena ipak zna nešto engleskog pa smo joj objasnili da ne jedemo meso. Odmah su se potrudili napraviti brdo pomesa (pomfrit, jel) i salate, pa smo se zadovoljili sa time i bilo je OK. Pošto smo imali dosta vremena za ubiti, prošetali smo gradom i u biti obišli ga cijelog jer je baš gradić u pravom smislu te riječi. Ali, ima simpa trg gdje je bio nekakav vašar, brdo štandova, neka ekipa svira, mi se kreveljimo i snimamo se i fotkamo, klasične nebuloze. Nismo znali što da očekujemo od giga, da li će doći išta ljudi i tko će se uopće pojaviti na hc/punk gigu usred turističkog gradića u južnoj francuskoj. Na kraju se skupilo solidno ljudi, svakojake dobi i šarolikog izgleda a bilo je i par punxa. Oba seta su bili jebeni, prvo The Truth a onda Rules, baš je bilo energično, ultra vruće, uživao sam u ovoj svirci. Ekipi smo se svidjeli i mi smo bili zadovoljni sa svirkom. Nakon svirke smo pročilali ispred kafea osvježavajući se raznim sokovima a nešto kasnije smo prebacili opremu u haustor gdje smo spavali da ipak budemo sigurni da ne bi netko provalio u kombi a tamo sva oprema. Spavali smo iznad kafea u jednoj velikoj sobi tako da smo svi stali. I više nego dobar četvrti dan toura je bio iza nas.

rules by nodzo

10.07.2018. Zarautz, Španjolska

Rano smo ustali i krenuli jer nas je čekao dug put a veći dio smo odlučili ići starom cestom da izbjegnemo skupe cestarine po Francuskoj. Naravno da nas je zapala gužva na istom dijelu (Bayonne u Francuskoj) gdje uvijek bude gužva kad god smo do sad išli iz Francuske u Španjolsku tj. Baskiju pa onda Španjolsku. Tu se odlučilo da se ode ekipa brćnuti u more, pa je tako i bilo. Plaža je bila krcata ljudima a ekipa nije baš bila zadovoljna ni morem, dok sam ja čuvao stvari i čitao Beatles biografiju prevedenu na srpski, bre! Malo smo kao izgubili vremena zbog ove egzibicije (uuu mi bi se kupali, gugu gaga!) pa smo u Zarautz-u bili malo na knap, no ja bih rekao da smo došli taman na vrijeme. Svirka je bila u lokalnom skvotu koji se zove Gaztetxea i postoji već 12 godina. Dosta je prostran a sastoji se od ogromne prostorije tj. hale gdje je šank i wc, prostora za svirke koji je također dosta prostran te je na katu kuhinja, soba za objedovanje i soba za spavanje. Ekipa je jako simpa bila, opet dosta starije ekipe sa majicama Dropdead, DC hardcore a sa laptopa se puštaju Epitaph Records klasici iz 90.-ih, moja ekipa :). Otišlo je solidno mercha, čak i prije same svirke. Nije bilo nešto jako puno ljudi, no s obzirom da je prostor malo veći, možda je djelovalo kao da ima malo ljudi a zapravo se skupio solidan broj ljudi od nekih 40/50 punxa/ica. Svirka je bila u kompletnom mraku, čak je i na malo većem stejđu bilo jedva tek tolko svijetla a publiku skoro uopće nismo mogli vidjeti. Svejedno, super je bila svirka. Rules su svirali prvi a The Truth drugi. Bilo je smiješno kako smo više čuli nego vidjeli reakciju publike, haha! Kod The Truth je uvijek nekako to dovoljno transparentno i odmah se kuži dal smo sjeli ekipi ili ne. Kod Rules je malo drugačije jer nemamo baš neku komunikaciju s publikom, ali na ovom touru smo znali da smo kul ljudima kad bi reagirali na određene dijelove u nekim pjesmama jer je bilo tih nekih par dijelova u nekim pjesmama gdje bi ekipa svaki put izreagirala pozitivno (ako smo im bili dobri, jel). Do kraja toura smo se na tim dijelovima gledali za vrijeme svirke i smješkali te čekali reakciju publike. Uglavnom, oba banda smo ubili i ekipa nas je super prihvatila. Nakon giga smo jeli na katu a hrana je bila super. Nakon toga, većina ekipe je otišla prošetati do obližnje plaže a nas par je ostalo još hangati u skvotu i kasnije kod kombija jer je ekipa morala zatvoriti skvot. Pošto je do slijedeće destinacije bilo 800 kilometara, došla je na red noćna vožnja sa planom da prespavamo na nekoj plaži na polovici puta. Ja sam imao problema sa spavanjem u kombiju, počeo me neki adrenalin pucati a onda sam počeo dramiti u glavi s nekim demonima iz prošlosti od prije par mjeseci dok sam bio totalno emocionalno sjeban, pa sam vrtio malo te filmove u glavi i bezveze se živcirao. No, dobro, izbacio sam sva ta sranja iz glave kasnije, ali od spavanja ništa što se mene tiče nije bilo dok nismo stali. Našli smo neku plažu koja se zove Playa de la Espasa u mjestu Colunga, Asturias koja je bila savršena. Na travu smo izbacili vreće i meni je spavanje bilo vrhunsko. Ako se ikad nađete u ovom dijelu Španjolske, toplo preporučam ovu plažu.

gastece

distro boys

ocean party

11.07.2018. A Guarda, Španjolska

Kako dobro buđenje. Nema skoro uopće turista, samo surferi i surferice i mi, ludi balkanci. Uslijedio je teški čil na plaži, ekipa se bacila u Atlanski Ocean iliti OKEAN, haha! Drijemanje i izležvanje je potrajalo neko vrijeme jer nam se nije žurilo, pošto smo dobar dio preko noći odvozili. U A Guarda-u smo stigli kasno popodne što znači da smo stigli na vrijeme. Simpatičan gradić u Galiciji na moru, odmah uz granicu s Portugalom. Svirka je bila u punk klubu CS Fuscalho uz pogled na more. U tom dijelu grada je puhao neki ultra brutalno jak vjetar pa sam se držao uglavnom kluba i skužio da su mi se patike usmrdile jer ih nisam promijenio dan prije kad je bio gig nego sam u istima svirao i znojan sjeo u kombi, no šta je tu je. Ekipa je ovdje bila ipak nešto mlađa i bilo je kul vidjeti da se već solidan broj ekipe muvao unutra. Vojkan je imao predavanje nakon kojeg smo jeli. Bila je neka čorba i nekima od naše ekipe nije baš bilo do čorbe, pa su mi dali svoje ostatke što sam ja objeručke prihvatio i najeo se kubog, bio sam sit i zadovoljan. Eto, u Vojkanovom tour reportu možete saznati ponešto o političkoj situaciji u Galiciji, možda nešto i o samom klubu, dok ste ovdje saznali da su mi se patike usmrdile i kakva je bila fudara, haha! Tko zna o čemu bi Felix pisao? Ili Dominik? Uglavnom, skupilo se nekih pedesetak ljudi, merch je išao solidno i sve je mirisalo na odličnu svirku. Prvi su svirali MUT iz Viga. E jebeš mutant punk i ne znam šta je već bilo sve u trendu tokom zadnjih par godina u punku, ova ekipa je ono što ja zovem bizaro punk. Četiri nerda (štrebera) od kojih je pjevač bio gol uz komad stakla zavezanim za kurac i muzika je bila totalni tro akordni i šlampavi early 80’s hc/punk sa skričavim vokalom ala prvi Neos EP. Bizaro as fuck! Nisu dugo svirali, ali su bili upečatljivi. Drugi nastupa The Truth. Odlična svirka sa fenomenalnom atmosferom, ekipa pleše, bacaju se jedni po drugima a sve bez ikakvih mačo ispada i debilana. Naravno, to što nije bilo stejđa je samo doprinjelo već ionako prisnoj atmosferi. Zakon svirka! Rules svira posljednji te se odlična atmosfera samo nastavila i tokom Rules seta. Ovo je svakako bio jedan od boljih gigova na ovom touru, baš smo svi bili uživljeni i stopili se sa općom energijom i pozitivnom atmosferom. Btw, Territorial Pissings od Nirvane koju smo svirali je u nekim mjestima bio čisti pogodak, pa tako i ovdje. Spavali smo u stanu od babe od jednog od organizatora ako sam dobro shvatio, što je meni izgledalo kao neki apartman dok ekipa živi kat niže. Izredali smo se sa tuširanjem a ja sam uz to u kasnim noćnim satima oprao patike i uspio ih doneke osviježiti, turnejska posla.

ag 1

ag 2

rules ag

the truth ag

ag 3

12.07.2018. Porto, Portugal

Ujutro smo prohangali u stanu od ekipe a prije polaska smo otišli na gradski vidikovac koji je turistička atrakcija i gdje se nalaze ostatci keltskog naselja, ima i muzej, no ništa posebno sve skupa. U Porto smo poprilično uranili pa smo parkirali u blizini kluba te otišli malo podojiti po gradu. Ovo je inače bio prvi put svima iz kombija da smo u Portugalu. Ovako na prvi pogled ne mogu reći da sam ostao paf u vezi samog grada barem od onog što smo uspjeli obići, ali opet, OK s obzirom da smo ipak bili tu prvi put, pa smo vjerojatno obišli samo jedan manji dio grada. Nešto kasnije pojavili su se organizatori, mlađa punk ekipa s tim da je gig bio u metal klubu koji se zove Metalpoint usred nekog bivšeg šoping mall-a gdje se nalazi brdo prostorija za probe, pa tako i spomenuti klub. Parkirali smo kroz neki prolaz iza zgrade pa smo od tamo nosili opremu i distro kroz ultra prometnu ulicu, baš ono teška turnejska posla. Nisam se ni okrenuo u klubu a trio fantastikus Nođo, Felix i Dominik su već zauzeli sve moguće utičnice da napune mobitele, kakvi fantomi. Klub kao klub, metal klub, možete već pretpostaviti kako izgleda. Nakon što smo jeli, počela se ekipa skupljati. Ovdje je dosta mlađe ekipe bilo (mix punk i metal ekipe), vjerojatno i zbog lokalnog banda (kojem nisam zapamtio ime) koji su bili tinejđeri i ovo im je bila prva svirka. Više su bili metal nego crust i black metal ili što je već pisalo u najavi. S obzirom na godine i prvi gig, OK su bili, samo meni osobno dosadni pa nisam popratio cijeli nastup. Rules svira drugi. Šta reći, solidan set, ali za nas čudan ambijent, mislim da se i dim puštao tokom svirke. The Truth isto tako, meni je iza bubnja malo čudan bio zvuk pa sam napamet odsvirao neke dijelove jer ništa nisam čuo neke gitarske dionice. A primjetio sam i da Vojkan krivo svira krugove u jednoj pjesmi, pa je bilo, krivo sviraš, ne brate, dobro sviram, bla, bla… No, ekipi su se svidjeli oba banda, u stvari samo mi nismo bili skroz zadovoljni, no OK, nije bilo ni približno crno kako sam ja to opisao. Nakon giga uputili smo se u kuću od ekipe koji su nam radili gig. Na parkiralištu gdje smo parkirali kombi je bila neka drama oko spavanja u kombiju. Ne da mi se sad ulaziti u to, ali malo me to sve naživciralo a možda i bolje da sam spavao u kombiju jer nije bilo baš neko kvalitetno spavanje u kući na madracu na napuhavanje koji se naravno ispuhao a i wc sam obišao nekoliko puta tokom noći.

beach boys

porto

13.07.2018. Lisabon, Portugal

U Lisabon smo stigli nešto ranije ne bi li obišli malo grad. Naravno, plejs di je bila svirka je bio zaključan, pa smo tamo parkirali i krenuli do grada. Ono što smo obišli je bio uglavnom centar grada i neki stariji gornji grad. Sve je vrvilo od turista a i mi smo se stopili sa njima sa fotkanjem i obilascima. Naravno, nismo imali keša za nikakve ulaske u razne turističke i povijesne objekte, no ne znam da li je to ikome osim Vojkanu teško palo. Uglavnom, ne znam jel sad netko očekuje da se raspišem o Lisabonu, kao wow, kakav grad pošto mi se čini da je Lisabon dosta hype grad za obići u zadnje vrijeme pošto na non stop instagramu iskaču objave od ekipe kako su bili u Lisabonu i glavni su. Mislim, ne znam šta bi rekao na to, no meni je grad ko grad Lisabon bio OK i to je to, kao i hrpa drugih europskih gradova gdje sam bio do sad, ali nemam nikakvih hajpanja za podijeliti s vama. Vratili smo se do plejsa i ekipa je u međuvremenu otvorila plejs. Plejs se zove Disgraca i radi se o skvotiranom prostoru već duži niz godina. Prostor je podijeljen na nekoliko katova, kod samog ulaza nalazi se infoshop, a par katova niže je kuhinja i dnevni boravak te u podrumu naravno, prostor za svirke. Malo smo se iskilavili dok smo sve prenjeli dolje, no sve za punkčinu. Dok se kuhala večera, bauljali smo po prostoru, malo sam čekirao infoshop a u međuvremenu se pojavio Boris s kojim se dopisujem već neko duže vrijeme što preko maila, što preko skype-a i Boris je jedan od izdavača koji je sudjelovao u izdavanju The Truth Tenzija seven inča kao što je sudjelovao i u (re)izdavanju Rules kasete. Bilo je super vidjeti ga napokon uživo i podružiti se te i uživo podijeliti ljubav prema Tear It Up, The Rites i Cut The Shit. Inače, Boris se zapravo zove Marco a Boris mu je nadimak, kao što je meni nadimak Gajo a zovem se Branimir, kuiš ti to, čudni su putevi nadimaka. Uglavnom, dok smo ćaskali o brzim hc/punk bandovima s početka 2000-ih (a i ubo sam prvi DS-13 seven inč na Borisovom distru), večera je bila gotova pa sam se prebacio gore. Hrana je bila kul, samo što smo na brzinu morali pojesti jer je već gig počinjao. Prvi su svirali lokalni Fake News. Mix nabrijanog 80’s hc/punk-a i powerviolence-a i mlađa ekipa u bandu, dosta dobra kombinacija. Meni su bili kul a i atmosfera je bila živahna, lokalna ekipa se dobro izđipala. Svirali su Can’t Tell No One od NA i naravno, to je baš klišej pjesma za obraditi, ali uvijek mi je kul čuti uživo dotičnu pjesmu i baciti singalong. The Truth svira drugi. Naš set je bio odličan. Svi nabrijani, energija je prštala i ekipa je nastavila sa energičnom atmosferom. Kad smo završili, dosta ljudi je došlo do nas da nam kaže kako im je bilo super, a pjevač iz Fake News je rekao da mu je Reagan Youth jedan od omiljenih bandova, pošto sam furao RY majicu. Rules je zadnji svirao. Također odlična svirka bez obzira na nešto drugačiji stil od prva dva banda i što nije ekipa toliko đipala, svejedno su uživali u svirci a i mi skupa s njima. Nakon svirke se nastavio parti uz muziku s razglasa. Nisam nešto bio nabrijan na to, pa sam sa Borisom još podojio a kad je on otišao doma, preselio sam se gore u infoshop. Tu smo nas par i spavali što je bio bolji izbor nego dolje uz parti, osim u slučaju Nođe koje je partijao do ranih jutarnjih sati. Dobar spavanac na podu, odlična svirka i druženje, nisam se žalio.

lsb

lisabon

14.07.2018. Aranda de Duero, Španjolska

Imali smo solidno za voziti se do iduće destinacije pa smo rano ujutro obavili dućan i krenuli. Sjećam se da smo negdje na pola puta stali na nekoj maloj benzinskoj usred ničega koja je bila odlično opremljena i s jeftinim cijenama što nam je odlično došlo da se maslo osviježimo. Btw, nalazili smo se u središnjem dijelu Španjolske gdje je sniman veći dio čuvene western triologije od Sergio Leone-a i s Clint Eastwood-om u glavnoj ulozi u sva tri filma i uvijek mi je totalni doživljaj kad prolazimo kroz taj dio. Neki dijelovi zbilja izgledaju kao američki divlji zapad. Aranda de Duero se također nalazi u središnjem dijelu španjolske a tamo smo stigli u kasnim podnevnim satima. Radi se o gradiću koji je podijeljen na novi dio sa kvartovima i zgradama ala zagrebačko Lanište i stariji dio sa centrom koji ima OK šmek. Svirka je bila u novijem dijelu, na samoj periferiji uz neku prugu na skate parku a dok smo stigli sunjara je još uvijek opako pržila. Tu su nas dočekali domaćini iako nije još bilo puno ljudi. Većina ekipe iz kombija je otišla do dućana i brijem da su sjeli u birc dok je nas par ostalo kod skejt parka. Moram spomenuti da sam tokom tih sat vremena imao dosta zanimljivih interakcija sa lokalnom ekipom a zanimljivo je bilo i to što mnogi nisu baš znali pričati engleski pa smo se snalazili u sporazumijevanju, no svi su bili ekstra prijatni i baš su se trudili dati mi do znanja da žele da se tu osjećamo dobrodošlo. Baš sam se dobro i nekako spokojno tu osjećao. Kad se ostatak naše ekipe vratio, stigla je i hrana, pašta napokon, haha, baš mi se jela pašta pa ovo mjesto je savršeno, hahah! Sunce je i dalje pržilo, pa smo se uz hlad kombija svi poredali i bacili na fudaru. Ako se dobro sjećam, bila je i lubenica u igri a ekipa nam je isfurala i neki domaći sok kojeg su ose opsjedale kao blesave. Fora je bilo i kako smo distro stavili na neku klupu i oko klupe, Hrelić stajl. Početak giga se odužio a tonsku je radio jedan od lokalnih bandova i bila je malo bizaro tonska, nije se baš znalo tko tu pije a tko plaća, no pozitiva je bila u zraku, to je bitno. Nisam ulovio imena od lokanih bandova, bila su dva banda ali sa nekim istim članovima i oba su svirala melodični punk rock sa nekim ska upadicama, onako 90’s all the way. Bubnjar iz jednog banda je bio urnebesan, ne znam jel mijenjao nekog drugog na bubnjevima ili kaj se tu događalo pošto je svako malo znao stati usred pjesme i završetci pjesama su bili urnebesni i ultra sloppy. Rules svira treći i sve pišti i zuji, vokal se ne čuje dobro, totalni raspad. Ekipa demoni u pozitivnom smislu i nakon nekih tehničkih poteškoća nastavljamo sa setom. Negdje usred seta se pojavila i murija, no ošli su ća jer je gig bio dogovoren sa gradskom upravom. Iako je malo konfuzno bilo na početku, do kraja seta mi je bilo OK, mada bilo je i boljih svirki. Bitno da se ekipa zabavljala. The Truth svira zadnji, svi nabrijani i mi i ekipa, neki tip me snima s mobitelom cijelu pjesmu, razrezao sam nokat na početku seta, teče krv, opće ludilo! Na kraju, dosta zanimljiv gig, ekipa se proveselila a mi smo ispustili sve ono što smo trebali kroz muziku koju sviramo. Za spavanje smo se podijelili na dva mjesa, dio ekipe je spavao u nekakvom stanu blizu skejt parka a nas par je spavao u kući van grada. Na putu do tamo nas je zaustavila murija, ali sve je prošlo bez ikakvog cimanja, samo rutinska provjera. U kući smo se prije spavanja otuširali, proćaskali sa domaćinima i podružili sa kućnim psima.

add 2

add 1

add 3

add 4

15.07.2018. Benissa, Španjolska

Mislim da smo i ovdje nešto ranije krenuli do iduće destinacije, no malo sam zaboravio te neke detalje, zato i ne spominjem više plaže gdje se stajalo na rutama između gradova jer mi se miješaju, no dobro. Opet smo bili na jugu Španjolske u gradiću uz more, koji se zove Benissa. Iako dio grada izgleda kao tipičo turističko mjesto uz more sa hrpom birceva i turističkih nebuloza, postoji i drugi dio grada na brdu, gdje lokalna punk ekipa radi gigove u bivšoj osnovnoj školi u dogovoru sa gradom. Skroz simpatična ekipa, od onih koji su sudjelovali u organizaciji pa do punxa/ica koji su došli na gig. Svirka je bila na samom ulazu u školu, iako je dio za svirku bio natkriven, ovo računamo kao još jednu svirku vani. Vegan burgeri i pića su se prodavali na štandu odmah uz svirački podij a ekipa je kupovala sve na štadnu, nije bilo padobranaca sa cugom iz dućana. Šta reći, nego da tako to i treba funkcionirati. Sad ću tu baciti još neke spike koje će se mogu protumačiti i kao generaliziranje, ali govorim iz iskustva te sam ipak prošao dobar dio Europe i Balkana na turnejama a nisam ni prvi put u Španjolskoj, pa ono. Uglavnom, na većini, ma na svim gigovima po Španjolskoj gdje smo do sad svirali, nema toliko poziranja i ekipa ne brije baš na neke američke i europske punk hajpove (vjerojatno u Madridu i Barceloni ima toga, no opet kažem, govorim o ekipi koji su nama radili gigove). Općenito su ljudi dosta otvoreni i prijatni a opet nisu pre napadni te je atmosfera na gigovima nekako opuštena i bez toga da te s metlom u guzici ekipa odmjerava i kao misterij je jel im OK tvoj band ili te s odmjeravaju kao u nekim drugim dijelovima Europe (a i na Balkanu). Kod španjolske punk ekipe, nema tih nebuloza, barem mi nismo još doživjeli ništa takvo. Ekipa se čini dosta posvećena i strastvena u vezi punka i DIY aktivnosti te postoji dobar miks mlađe i starije ekipe. Zbog svega ovog što sam nabrojao, se osjećam/o dobro i domaće kad god sviram/o u Španjolskoj. Malo da se zamisliš. Uglavnom, još dok se nije spustila noć, The Truth je krenuo sa svirkom. Odličan set i ekipi smo se svidjeli. Rules isto tako, nemam što nadodati, super svirka. Spavali smo u nekoj skvotiranoj vili blizu mora gdje je ekipa upala kad je vlasnik umro i nije nitko naslijedio dotičnu vilu pa se ekipa uselila. Jedini problem je bio što je wc školjka bila začepljena pa smo se snalazili. Većina ekipe se poredala u dnevnom a ja sam s Vojkanom i Natalijom bio u sobi gdje je bilo ekstra vruće. Opet me uhvatila nesanica, ali mi se nije dalo blejati na netu. No, imam jednu prijateljicu koja ne jebe instagrame whatsapp i te moderne spike, pa sam joj poslao sms. Bila je budna pa smo se dopisivali neko vrijeme dok mi se napokon nije počelo spavati. Nadam se da nisam Vojkanu narušio mir s tipkanjem po mobu, ma i da jesam, jebe mi se, haha!

beni 1

beni 3

beni 2

beni 4

16.07.2018. Murcia, Španjolska

Ne sjećam se baš previše kad smo krenuli, mada mislim da nismo pre rano. Na putu do Murcie nam se poderala guma, em što nije baš bila neke kvalitete, em zbog ogromnih vrućina a i mi smo pičili maksimalno po autoputu. Čuli smo se s Alenom, oni pokrivaju sve troškove, mi rekli OK i otišli naći neku auto mehaničarsku radnju. Prvo smo nabasali na neki ogromni plejs, no iz nekog razloga smo morali naći drugog mehaničara, ne sjećam se više zašto. U nekom malom mjestu kod nekog tipa smo sredili gumu za OK cifru, uhvatili net od lokalnog birca i osvježili se u lokalnom marketu. Podrži scenu. Kad smo to riješili, došli smo u Murciu dosta rano pred skvot C. S. O. A. El Retail gdje je bila svirka. Uskoro se pojavila ekipa i pustili su nas unutra. Skvot je ogroman a i sam plejs gdje se svira je ogromna hala. Skvot se ne koristi za život, ali se hrpa stvari odvija unutar skvota te nam je jedan od organizatora pokazao većinu skvota i objasnio kako stvari tu funkcioniraju. Meni je bilo impresivno to što je skvot non stop zaključan i svatko tko dolazi, mora pozvoniti te kroz mali prozorčić na vratima ekipa prvo provjeri tko je pozvonio a na jednom od katova imaju ogroman broj boca spremnih za molotovljeve koktele i obrambene ploče koje stvaljaju na prozore u slučaju napada skvota. Mada nisu imali dugo nikakve napade (prije su imali problema s nacistima), svejedno su i dalje na oprezu pa ako se dogodi neki neželjeni posjet ili napad, ekipa je pripremljena za takve situacije. Baća koji nam je to sve pokazao je jedan od rijetkih koji je tu dobro pričao engleski, ostatak ekipe nije baš bio na ti s engleskim a i činili su se nešto povučeniji, no svejedno su bili prijatni i gostoljubivi. Dio naše ekipe je otišao do grada jer su imali neke bankarske akcije (nisu orobili banku ako je netko to pomislio), dok je ostatak nas ostao čilati u skvotu. Početak giga se malo odužio, no nema veze, barem se skupilo brdo ljudi i to punk ekipa svih žanrova, od skinheadsa i skineta do sXe brijača i brijačica, meni je to bilo milina za vidjeti. Prvi su svirali lokalni Bushwack (koje je Vojkan prekrstio u Bush Wreck, jaoooo!). Šeta da je bubnjar bio ekstra sloppy i jako tiho je lupao jer se radi o dosta dobrom youth crew hardcore punku sa utjecajima istog tog žanra iz 80-ih i 90-ih. Osim bubnja, sve drugo je bilo super, pogotovo pjevač Dario koji je stari hardcore punx, no bez obzira na stare kosti, dao je sve od sebe u energičnom nastupu. Palo je i par obrada, samo što se ne sjećam baš najbolje koje su sve bile, osim Use Your Head od Uniform Choice (odličan izbor!) gdje sam bacio singalong. Kul set, samo da se bubnjar malo zrihta. Slijedi Rules. Auuu, kako je dobar gig bio. Ovdje iako je postoji stejđ, svirka je bila na podu i nije bilo sve zamračeno tako da smo mogli vidjeti reakcije od ljudi više nego u nekim drugim plejsovima gdje smo svirali na ovoj turneji. Uglavnom, super smo svirali, sve je bilo kako treba, od našeg energičnog nastupa do pozitivne reakcije publike. The Truth svira zadnji te također sviramo nabrijano i strastveno. Ljudima smo bili super, bilo je par likova koji nisu prestali skakati cijeli set. Svakako je to bio među boljim The Truth gigovima na ovom touru (a i inače). Ne mogu opisati koliko sam se dobro osjećao nakon ove svirke, rispekt za sve ove ljude, šta reći. Nakon dojenja po plejsu i sažimanja dojmova krećemo kod jednog od organizatora na spavanje, koji živi u fancy neboderu koji izgleda kao neki hotel koliko je sve uređeno od dvorišta pa do haustora. Sam grad mi se svidio od onoga što sam vidio iz kombija i taj dio gdje smo spavali, kao neka mini Barcelona. U stanu smo se podijelili u par soba, oprali se, čekirali net, stavili robu sušiti i tako to. Mene opet oprala nesanica, bit će zbog fenomenalnog giga pa me adrenalin još prao. U kuhinji sam neko vrijeme samo sjedio i upijao zadovoljštinu koju sam osjećao, ne znam kako bih bolje to opisao, haha! Nakon nekog vremena, uspio sam nešto odspavati.

mur 1

mur 2

mur 3

mur 4

17.07.2018. Barcelona, Španjolska

Budimo se rano i idemo do skvota da ukrcamo opremu. Trudili smo se doći u Barcelonu nešto ranije, no nismo baš uspjeli u tome, došli smo u kasnim podnevnim satima, u skvotu još nije bilo nikoga kad smo došli i skužili smo da je pre daleko od centra pa da se bace neke gradske šetnjice. Svejedno smo se razdvojili u kraćim bauljanjima tako da sam se našao u Rules plus Mario ekipi, te smo otišli nešto prigristi, osviježiti se i tako to. Našli smo neki treš junk food plejs, Krešo i ja smo skupa uzeli porciju pečenih krumpira, OK je bilo za prvu glad, haha! Kad smo se vratili do kombija, skvot je bio otvoren pa smo se bacili na vožnju opreme u kolicima i pentranje po uskim stepenicama. Btw, nekima od nas je ovo bio treći put da smo u Barceloni pa je to bio napokon neki poznati nam grad sa brdo drage nam ekipe, kao Joseph, Chavi, Trash itd. Btw, skvot se zove CSO L’astilla te se sastoji od dvorišta, radionice bicikla dok je na katu prostor za svirke koji je dosta velik. Prvo smo čilali u dvorištu uz razne sočine a kasnije se prebacili u plejs. Fudara je bila super, u ogroooomnom woku tjestenina sa svim i svačim, uga buga! Skupilo se nekih pedesetak ljudi, mada opet ponavljam, teško mi je to procijeniti u većim prostorima pa i uz solidan broj ljudi zna biti dojam kao da je malo ljudi na gigu. Mislim da je ovdje bio sasvim pristojan i očekivan broj ljudi usred ljeta i radnji dan. Btw, prije nego krenem o samom gigu, da spomenem ono što nam je Joseph ispričao o Days N’ Daze, USA folk punk bandu koji se isfuravaju na nekakvu anarho spiku a zapravo su hrpa hype fejkera/ica te uostalom sviraju po mainstream festivalima tako da si mogu anarho retoriku zabiti u folk šupak. Uglavnom, originalno su se trebali ukrstiti s nama na gigu u Barceloni, no ekipa iz dotičnog banda nisu htjeli dijeliti svoju koncertnu zaradu s drugim bandovima (što je skroz u anarho i punk maniru), tako da je Joseph odjebao tu spiku, a njima se ipak organizirao gig u Barceloni dan prije nego što smo mi svirali. Inače ne podnosim takve mamlaze u punku, pogotovo kad se pozivaju na DIY i anarho spiku što ova ekipa sigurno nije a još i kad ne sviraju hc/punk nego neki užasni hibrid od muzike, pa dobijemo žanr pod nazivom „folk punk“, daj molim te! Za pojavu takvih idiotskih bandova krivim direktno Against Me! koji su nažalost utjecali na hrpu idiotskih bandova te su također prodavali anarho revolucionarnu retoriku da bi se prvom prilikom prodali major labelu za šaku dolara i 5 minuta rockstar slave. Kad otkrijem put kroz vrijeme, vratiti ću se u prošlost i onemogućiti ću postojanje ovakvih bandova, vjerujte, svijet će biti ljepše mjesto bez takvih sranja od bandova. No, da se vratim svirci. Prvi su nastupili lokalni Tilde, post rock/pop. Ekipa odlično svira i pružili su dobru svirku, samo nisam baš bio raspoložen za ikakav post tu večer, haha! Slijedi The Truth, kul svirka i opuštena spika i atmosfera, dobacivanje Vojkanu od strane frendova iz publike a i od nas iz banda, hehe! Rules svira zadnji te smo također odsvirali dosta dobar set u opuštenoj i veseloj atmosferi. Čak smo se vratili na bis (što je rare shit) gdje smo svirali The Rites obradu (pišanje po tvom grobu). Eto, nakon kul svirke smo još malo podojili pa na spavanje u Josephovu rezidenciju, skvotiranja kućica koju dijeli sa djevojkom i par cimera/ica, nekoliko pasa i mačaka. Felix i Domsa su opet odlučili spavati u kombiju, kad vole taj kombi, šta da im radiš :). Mi ostali smo spavali u nekakvoj prostoriji koja je valjda namijenjea kao spremište a između ostalog, unutra je bila i vreća za boks. Solidan spavanac na podu, skroz dobro.

bcn 2

bcn 1

bcn 3

bcn 4

18.07.2018. Marseille, Francuska

Nakon doručka i ćaskanja, došao je red na jednu užasmu rutu a to je čuvena ruta Barcelona – Marsej. Na izlasku iz Barcelone smo svratili u neki supermarket, no kompetno smo svi bili presjebani da bi jeli po stoti put konzerve i namaze, muka nam je svima bila od toga, tako da se sve uglavnom završilo na bananama i gaziranim pićima. Mislim da smo u tom trenutku imali kolektivnu mučninu od toga što smo napuštali dragu nam Španjolsku te što smo morali ići u jebeni Marsej. Čemu taj hejt prema dotičnom gradu? Prvo, francuske cestarine su ubitačne a i taj put od Barse do Marseja je totalni treš. Sam Marsej je toliko kaotičan da jednostavno moraš biti totalni luđak da bi se ubacio u taj film i snalazio tamo u prometu. Uvijek je ogromna gužva na svakom semaforu, ekipa nije krštena, nitko ne jebe nikoga a ulice su ultra uske, hrpa jednosmjernih itd. Naravno da smo malčice i okasnili, ali ja ću opet se drznuti reći da smo stigli na vrijeme jer je još daleko bilo od početka giga. Ispred bara/kluba La Salle Gueule kao i zadnji put kad smo bili, totalni show, kako sparkirati kombi u ultra uskoj jednosmjernoj ulici gdje non stop prolaze auti, to je baš potrajalo. U jednom trenutku sam izgubio živce i počeo jebati sve po spisku ekipi u autima jer je netko potrubio, odi u kurac jebeni idiote i pričekaj još pola minute da se uvučemo sa ogromnim kombijem u prolaz! Baš sam popizdio, haha, eto šta Marsej napravi od čovjeka u par minuta. Zadni put kad smo bili na tom istom mjestu smo svjedočili svađi i skorom okršaju neka dva tipa zbog parkiranog auta ispred garaže, bilo je dosta napeto. Kažem vam, ovaj grad je baš teški violent street traffic show.  Uz sve to, tip koji nam je radio gig je bio nekako hladan i ne previše zainteresiran, reklo bi se da je odradio gig tek tolko da odradi (za razliku od legende Francesca koji nam je zadnji put radio tu gig i 100 % se posvetio nama i cijeloj organizaciji a btw, pojavio se i na ovom gigu). Hrana je isto bila jedna od lošijih na turnejama, hladni rižoto bez ikakvog okusa spremljen bez ikakve ljubavi. Naš hladnjikavi domaćin je malo radio i tenziju oko toga kad ćemo početi sa svirkom, kao da imamo ne znam koliko duge setove a ne svaki band po 25 minuta. No, šta da mu radiš, iskulirali smo ga i ono furali smo spiku, samo opušteno rista. U nekom trenutku počinje gig i Rules svira prvi. Plejs za svirke se nalazi u podrumu i nije baš prevelik a manji stejđ je ful uzak i nemaš se gdje okrenuti na istome. Tako da sam bio među ekipom koja se sastojala od par ljudi i ostatka naše ekipe. Gig je bio samo OK, ništa posebno i bez puno reakcije od tih par ljudi. The Truth svira drugi i posljednji. Na The Truth se malo ipak napunilo ljudi i atmosfera se malo digla te je bilo i dosta interakcije s ekipom. Tako da je The Truth odnio štafetu ovu večer, no kao što rekoh prije, nije to toliko bitno, bitno je da daš sve od sebe bez obzira na okolnosti. Nakon giga, malo čilanje, pa opet akcija nošenja opreme u kombi. Do iduće destinacije je bilo brdo kilometara i vožnje, pa smo se odlučili za šemu noćna vožnja te spavanje na nekoj plaži. Bježmo brže i bolje iz jebenog Marseja, haha! Solidno sam odspavao u kombiju a stali smo u San Remo-u, Italijaaaa. Tu smo se baš namučili dok nismo našli neko mjesto za spavanje jer su plaže ultra male i uske te je sve prekriveno ležaljkama za turiste. Ne znam u kojem paralelnom svemiru je Vojkan bio na touru pošto u njegovom tour dnevniku piše da smo odmah pronašli zgodnu plažu, haha! Bokte, sat vremena ako ne i više smo bauljali u gluho doba noći po usranom San Remo-u (usput vidjeli i „akciju“ pored puta, tj. nasred ceste).  A i taj plejs koji smo našli (Nođo je uletio tipu skuziiiii, haha!) nije baš bio naj, ali ajde de. Neki su ostali u kombiju, a ostatak nas se smjestio na „jebenoj“ plaži. Ipak, odspavali smo solidno i uspjeli se odmoriti.

mars 1

mars 2

mars 3

mars 4

19.07.2018. Trento, Italija

Buđenje je bilo u stilu, hrpa turista oko nas, većina 50 + pa smo dobili pošten broj pogleda kao kaj ova ekipa tu izvodi. A plaža totalni treš, pa gledam ekipu i mislim si jebote, vi ste platili neke usrane apartmane i hotele da bi se brćkali u jadnom plićaku od mora a mi smo tu prespavali za đabe (dovoljan je bio jedan skuziii za to, haha!), da ne govorim o tome da smo bili na 50 puta boljim plažama također praktički za đabe. Tak da ono, punk ekipa na touru vodi naspram konzerva turista. Nakon buđenja, neki su se brćnuli, neki popili kafu i tak to te smo krenuli dalje. U Roveretu, tj. Trentu smo bili u kasnim podnevnim satima. Ovaj kraj Italije mi se svidio još kad sam ga prvi put sa The Truth obišao 2012.-e te je to još jedan kraj gdje se uvijek osjećam dobro kad god ga posjetimo. Nismo odmah mogli naći plejs, pa je došao jedan od organizatora po nas. Svirali smo na NO TAV festu usred prirode. Nastrešen manji stejđ i hrpa zelenila okolo, šta ti više treba? Tu je već bilo nešto ekipe, pa smo se pozdravili sa ekipom te pročilali i zajebavali se sa nekim psom. Za neupućene, NO TAV pokret je nastao kao reakcija protiv izgradnje pruge TAV na relaciji sjeverna Italija – Njemačka. Izgradnja takve pruge bi kompletno promijenila život (na gore) lokalaca pa je logično da se svim silama bore protiv vlasti da se dotična pruga ne izgradi. Šesdesetak aktivista/ica su i uspjeli u tome tako što su kupili parcelu na mjestu gdje je prema nacrtima predviđeno da prolazi pruga. Sviralo je još nekoliko talijanskih bandova tu večer no o tome malo kasnije. Kako je vrijeme odmicalo, tako je sve više ljudi dolazilo i sve je mirisalo na dobru feštu. Pašta je bila za večeru, yes, haha! Bilo je tu i dosta poznatih lica kao npr. ekipa iz Impulso banda (koji su bili na plakatu, ali nisu ipak svirali) i ostale lokalne ekipe koji su mi ostali u sjećanju od naših prijašnjih posjeta ovih krajeva. Kad smo kod toga, nisam 100 % bio ziher da li smo  bili u Trento-u ili Rovereto-u, te je moj zaključak da smo bili negdje između ta dva mjesta bliže Trento-u, no dobro. S obzirom da se lineup malo promijenio a ja samo imam na uvid plakat od giga, nisam siguran za neke bandove da li su to ti sa plakata, pa možda neke krive informacije ovdje napišem, jbg. Uglavnom, kad se počekla spuštati noć, počeo je i gig a kao što sam već prije napomenuo, skupilo se dosta ljudi. Prvi su svirali lokalni Thee Loyal Wankers, trio koji prže garažni RnR punk rock. Dosta dobra svirka, bili su mi kul i dobro zagrijavanje za iduće bandove. Drugi su svirali, pretpostavljam lokalni Nonloso, no ponavljam nisam 100 % siguran u to (jer band nema na netu ništa). Uglavnom, radilo se o old school harcore punk-u na talijanski način i bili su dosta dobri, atmosfera je bila dobra, tako da je bio dobar set stare škole hc/punk-a u bolognese maniru. Treći sviraju Crepa iz Verone, ako je sudeći po plakatu, no i dalje kažem da nisam 100 % siguran. U svakom slučaju, band koji je nastupao treći je bio neki miks raznih hc/punk i post hc/punk žanrova, dosta 90’s je zvučalo, OK su bili, ali nisu ostavili dojam na mene kao prethodna dva banda. No, pružili su solidnu svirku. Slijedi The Truth. Moje je mišljenje da smo ovdje mogli napraviti iznimku što se tiče našeg The Truth/Rules rasporeda tko kad svira jer smo se izmjenjivali svaki dan toura. To kažem jer je ovo bio jedan od najboljih The Truth gigova ikad! Znači, kako smo krenuli sa svirkom, krenulo je opće ludilo! Ekipa je napravila tako dobru atmosferu da je to za poludit (što me podsjetilo na svirku u Genovi 2015.-e, to je isto bilo izvan svake kontrole)! Nemam tu što puno za dodati, Trento i Rovereto ekipa, niste jebeno normalni i zahvalan sam vam na tome. E sad se vraćam na onaj dio zašto bi bilo bolje da je Rules svirao prije The Truth. Nije atmosfera bila kao na The Truth mada su nam ljudi svejedno dali potpunu podršku i sa zanimanjem gledali svirku, samo što jbg, više bi pasalo da je bilo obratno, no dobro, bilo je kul svejedno. Nakon lude svirke, uslijedilo je čilanje dok se nismo pokupili spavati kod jednih od organizatora (stariji simpa par), dok se fešta na festu nastavila, vjerujem do jutarnjih sati. U staroj lijepoj zgradi, na jednom od katova smo se podijelili u sobe i smjestili. Ja sam završio solo u nekakvoj polu kuhinji polu dnevnom i pasalo mi je to skroz, malo mira, haha! A i ambijent je bio baš simpa. Obavilo se i tuširanje, instagram files pa na spavanje.

tnt 4

tnt 1

tnt 2

tnt 3

20.07.2018. Padova, Italija

U domu i na terasi naših domaćina smo čilali i pričali, atmosfera je bila baš opuštena dok netko nije počeo raditi tenziju oko toga da krenemo jer ima neko jezero na putu, bla, bla. Nonšalantno ću skrenuti pažnju na to da ime te osobe počinje sa slovom V. Kad smo našli to jezero u nekakvom glupavom turističkom odmorištu, počela je kiša pljuštati kao blesava (čini mi se, prva kiša na ovoj turneji). Nekima to nije smetalo pa su se otišli svejedno okupati. Ja sam sa zadovoljstvom ostao u kombiju pojesti tri sendviča sa nekom predobrom vegan salamom koju sam kupio u Sparu gdje smo stali prije ovog famoznog jezera. Tako da ako su neki bili ljuti što se ne mogu kupati, tough luck, meni je bilo fenomenalno u kombiju. Nakon što su se dečki vratili s kupanja skužili smo da je akumulator od kombija prazan jer je netko uključio muziku dok smo stajali. Nonšalantno ću skrenuti pažnju na to da ime te osobe počinje sa slovom V. Da sam neki zen mudrac, sad bi tu bacio neku duboku zaključnu misao, no, samo ću reći, nadam se da su neki naučili lekciju u vezi ove anegdote. Trebalo nam je neko vrijeme da nađemo nekog tko nam može pomoći oko kombija, na kraju su nam neka dva šljakera uskočila u pomoć i riješili smo problem. U Padovu smo došli u kasnim podnevnim satima. U Grind House-u je bila klasična čama (tu smo bili prije dvije godine btw), pa smo bacili đir do obližnjeg Decathlona a Felix i ja smo se uspjeli malčice pogubiti kad smo se vraćali (inače se to Dominiku i Felixu često dogodi, hehe!). U Grind House-u se nastavila čama, ekipa koja nam je radila gig su nekako sve to samo odrađivali a sve je mirisalo na loš gig. Na plaktu su bila najavljena dva talijanska banda, ali je samo jedan svirao s nama, lokalni Eddie X Murphy, pretpostavljam po opisu. Nekakav noisecore, ala Anal Cunt, „pjevač“ je imao prvo neku masku, pa se trljao po trbuhu dok su nastupali i još je imao neke rekvizite. Kaj reći, noisecore, bizaro shit.  Btw, na gigu je bilo svega par ljudi. Slijedi Rules pa The Truth, ali da budem iskren, slabo se sjećam samog giga, toliko mi je bio bezveze gig da mi je mozak napravio blokadu istog. Spavali smo na stejđu koji je ispuštao krik krak zvukove kad god bi se netko pomakno na istome. Šteta da tako dobar tour skoro završava sa tako bezveznim gigom, no kaje tu je.

pdv 1

pdv 2

pdv 3

21.07. 2018. Ljubljana, Slovenia

Tek kad smo spakirali sve u kombi i kad smo doslovno pitali jednog od organizatora kaje s lovom, lik nam fino daje 30 eura, evo momci neka se nađe. OK, kužim da je toliko bilo upada, ali šta ja znam, iz pristojnosti bi još 20 eura dao bandovima u takvoj situaciji. Uglavnom, jedva smo čekali otići od tamo pa smo se ubrzo uputili prema Ljubljani. Dosta rano smo stigli u Ljubljanu, pa smo otišli do onog čuvenog falafela, kojeg sam ovaj put preskočio i mislim da je malo pre razvikan. Svratili smo i do dućana ne bi li se malo osviježili. Vrijeme se malo pokvarilo, bilo je kišno i kao da nam je nagovještavalo time da je turneja skoro pa gotova i da nismo više u španjolskoj nego u kišnoj deželi. Btw, svirka je originalno trebala biti u Jalla Jalla-i, no kako se još uvijek renovirala od požara jer je par mejseci prije neki narkoman zapalio plejs, gig se prebacio u Gromku. Kad smo se vratili u Metelkovu, ekipa je otključala plejs te smo u infoshopu jeli odličan pasulj kojeg je dofurao naš domaćin Aco. Pasulj je bio vrhunski. Btw, istu večer u Gala Hali (klub koji se također nalazi u Metelkovoj) su svirali Days ‘N Daze, što mislite koliko smo bili oduševljeni s time!? K tome nam je onda predloženo da ranije krenemo sa svirkom ne bi li neki ljudi pogledali nas i stigli na dotične anarho folkere, jaooo! No dobro, barem nam je Tine izrezao napuknutu činelu, d tenks! Nije puno ljudi bilo na gigu, no nije bio tako loš gig kao prethodni dan, ali opet, moglo je i bolje. Uglavnom, The Truth svira prvi, bilo je OK, solidan set, reakcija pljeskanje i to je to. Rules završava ovaj gig i turneju sa čudnim setom. Zvuk je bio posvuda, pogotovo bas, pa nisam bio 100 % uživljen. Može biti da sam se i razmazio s nekim odličnim gigovima na ovoj turneji, pa sam reakciju od ljudi doživio kao ultra hladnu. U jednom trenutku sam se počeo pentrati po onim stolcima koji su uza zid u Gromki i gledao reakciju ljudi sa tih stolaca, i dalje su bili bez ikakvih ekspresija na licima a ni meni nije bilo ništa zabavnije. Uglavnom, to je to bilo od giga a Days ‘N Daze neka gore u anti-folk punk paklu! S obzirom da Zagreb nije na kraju svijetu od Ljubljane, išli smo za ZG odmah nakon giga.

ljubljana

The End i još par stvari

Eto, to je bio The Truth & Rules Summer Nightmare 2018 Tour a uopće nije bio noćna mora, naprotiv! 16 dana i 16 gigova, napokon bez ijednog day off-a. Preporučam Španjolsku, Portugal i upćenito južni dio Europe, pogotovo preko ljeta jer tamo ne jebu te neke pre-Fluffi post-Fluff nebuloze i ekipa je maksimalno posvećena DIY hc/punk-u. Mislim da bi ljudi trebali raditi ono što vole, ako su u mogućnosti. Za mene su turneje to što volim više od svega drugog i što mi puni baterije. Mislim da je ova turneja bila uspješna baš zbog te neke interakcije sa ljudima koji su nam radili gigove i koji su dolazili na gigove, o čemu sam već dosta napisao u samom raportu. Tako da nemam više što nadodati, sve sam rekao u raportu. Drive, play, sleep, repeat.

Gajo von IOSC

Fotke: Jahvo Joža, Pavle Kocanjer, Nodžo i Felix

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s